piši...

historija : THE MANIACS

Najvatreniji navijaci NK "Zeljeznicar", poznati kao Manijaci spadaju u sami vrh navijackih grupa u BiH. Tu tradiciju pronose jos iz bivse drzave gdje su svrstavani u drugu kvalitativnu grupu zajedno sa "Hordama zla", "Armadom", i "Red Firm". Ime pod kojim su poznati nose od kraja osamdesetih godina, ali bi bilo pogresno smatrati da je to pocetak vatrenog navijanja na Grbavici.

U sampionskoj sezoni, "Zelje", 1971/72, navijaci su svoj klub pratili sirom zemlje, a vrhunac je bio na stadionu "JNA" kada je u zadnjem kolu ovjerena titula. Po povratku u Sarajevo napravljen je tzv."karusel", tj. cijelu noc su po gradu kruzili automobili okiceni zastavama, uz neizbjezno sviranje svim raspolozivim sredstvima (trube, automobilske sirene i sl.). Nakon godina uspjeha, doslo je do smjene generacija u ekipi pa je "Zeljo" dospio i do Druge savezne lige, ali ni tada navijaci nisu napustili plave. Prosjek posjete na utakmicama u Sarajevu bio je blizu 10.000 gledalaca.

U to vrijeme najvatreniji su se na Grbavici okupljali na brdu iznad juzne tribine (tada jos nije bio dogradjen gornji dio juga na kome se "Manijaci" danas nalaze). Po povratku u drustvo najboljih postepeno je stvaran jak tim, a 1981. je "Zeljo" stigao do finala kupa. Utakmica je privukla oko 60.000 gledalaca sto je bila najveca posjeta na jednoj finalnoj utakmici (izuzev onih koje su igrali klubovi iz Beograda). Vise hiljada navijaca plavih je stiglo na "Marakanu", a smjestili su se na istocnoj tribini stadiona ("Velezovi" su bili na zapadu). Uprkos gromoglasnoj podrsci "Zeljo" je izgubio (2:3), ali je ova utakmica bila povod za mnoge da se u odabiru kluba opredjele za "Zeljeznicar".

U prvoj polovini osamdesetih godina atmosfera na Grbavici se donekle razlikovala od ove danasnje (inace je navijacki trend u to vrijeme izgledao malo drugacije). Cijenile su se zastave na kopljima (na Grbavici je tada kao najveca slovila ona plavobijela na kojoj je bila nacrtana lokomotiva sa vagonima koja je predstavljala "Zeljin voz"), a atmosferu su stvarale i brodske sirene montirane na pumpe automobilskih gima, te cegrtaljke, zvona, pistalljke. Navijalo se na svim utakmicama, a posebno su se cijenili susreti sa timovima "velike cetvorke", "Velezom" i naravno gradski derbi protiv "Sarajeva" . Za tu utakmicu se spremalo mjesecima, atmosfera na stadionu je dovodjena do usijanja, a obicaj je bio da se nakon pobjede organizuje pohod navijaca kroz grad do Bascarsije gdje se sve zavrsavalo pred jednom slasticarnom ciji je vlasnik bio vatreni navijac komsija sa Koseva.

Jedne prilike, u novembru 1982.godine nakon utakmice na Grbavici (1:0 za "Zelju") na celu kolone je isao transparent na koji je postavljena ranije postavljena i odstampana saljiva smrtovnica posvecena bordo timu. Najsvijetliji trenuci su dozivljeni u sezoni 1984/85 kada je tim sa Grbavice uspjesno nastupao u kupu UEFA. Na Grbavici su tada vidjani transparenti navijaca van Sarajeva, iz sredine gdje je "Zeljo" tradicionalno imao veliki broj navijaca (Konjic, Travnik, Kiseljak, mala Gornja Dobostica kod Lukavca, a podrska je pruzana i od strane uprave, igraca i navijaca NK "Urania" iz baske Vode). Inace "Zeljo" je uvijek imao svoju publiku i u Tuzli, Zenici, Mostaru, Rijeci, Ljubljani, a pred rat je u Novom Sadu egzistirala jedna grupa od oko pedesetak "Manijaka". Navijaci "Zelje" su i pjesmama opjevani-"Pjesma Zeljinih navijaca" iz sedamdesetih, koja se i danas emituje prije svake utakmice na Grbavici, te "Zeljo to je moj tim" sarajevske grupe "Bombaj stampa".

U drugoj polovini osamdesetih dolazi do vece organizacije najvatrenijih navijaca, i oni tada daju sebi ime "The Maniacs". Osim ove grupe stvaraju se i "Blue Tigers" i "Joint Union", te jos nekoliko manjih grupa ali svi oni sacinjavaju maticnu grupaciju "Manijaka". Pocinje izrada navijackih vezenih salova sa imenom grupe (sal "Joint Union" je uzivao veliko postovanje i na tribinama sirom tadasnje Jugoslavije), nabavka pirotehnickih sredstava-bakljada na utakmici protiv "C.Zvezde" u jesen 1990.godine je bila dotada najveca u BiH, a putuje se organizovano na gostovanja sa klubom.

Tokom rata je Grbavica ostala na okupiranoj teritoriji, drvena zapadna tribina je zapaljena a oko samog stadiona su se vodile zestoke bitke. U srcu svakog "Manijaka" je bilo samo jedno-kada ponovo na Grbavicu. Po reintegraciji Sarajeva stadion je zatecen u losem stanju, ali su uprava i navijaci prionuli na posao, te je kako-tako stadion osposobljen za utakmicu protiv "Sarajeva" na, za Sarajevo simbolican datum drugog maja 1996. Tesko je opisati izraz na licima "Manijaka" tokom te antologijske utakmice. Mjesavina nevjerice, tuge ali i neizmjerne radosti sto su ponovo na svojoj Grbavici.

Navijaci "Zelje" su kao i svi drugi tokom svog postojanja imali svog vodju. Njih je tokom svih ovih godina bilo vise, ali se jedno ime ipak vise istice od ostalih. To je rahm. Dzevad Begic-Djilda koji je herojski poginuo prve ratne godine. Njegovo ime se danas na Grbavici izgovara sa posebnim postovanjem.

I tako ostaju "Manijaci" na svom jugu mada je postalo nepisano pravilo da se sa punjenjem odredjenog navijackog staza oni stariji sele na sjever, pa tako "Zeljo" sada ima vatrenu podrsku sa obadvije strane. Bitno je da uvijek Grbavicom odzvanja ono poznato: "Naprijed Zeljo ceto plava…"

THE MANIACS (finale kupa SFRJ 1981)

evo kako je pocelo ...

Početkom 1992. godine u Međugorju se obnavlja rad HŠK ''Zrinjski'', a sa njegovim obnavljanjem, polako se budi i organizirano navijanje u grad na Neretvi. Već 1993. godine u glavama navijača rađa se ideja o pokretanju jedne navijačke grupe koja bi imala cilj organizirati navijanje na utakmicama Zrinjskog. U tijeku te godine rađa se ideja da se oni najžešći navijači Zrinjskog nazovu imenom Ultras, po uzoru na navijačke grupe širom Europe.
Bilo je i nešto protivnika tog naziva, ali na kraju se to ukorijenilo, tako da se ime Ultras i dan, danas veže za one najžešće fanove Zrinjskog, koji se okupljaju na istočnoj tribini – popularnom 'stajanju' na utakmicama Zrinjskog.

U travnju 1994. godine napravljen je i Inicijativni odbor Kluba navijača Zrinjskog, Ultrasa, koji je imao za cilj da u roku od dvije godine organizira Skupštinu navijača. Ipak, što radi ratnih okolnosti, što zbog nemara u roku od dvije godine to se nije napravilo. Na utakmice se odlazilo, a Zrinjski je svoje domaće utakmice, mahom prijateljske, igrao u Imotskom (Hrvatska), odnosno stadion Pecara u Širokom Brijegu.

Godine 1994. u Mostaru je odigrana finalna utakmica za prvaka tadašnje HR H-B u kojoj su se sastali domaćin Zrinjski i ekipa Mladost Dubinta sa Širokog Brijega (današnji NK ''Široki Brijeg''). Na toj utakmici skupilo se oko 5000 gledatelja, a onih najžešćih bilo je oko 300 – 400, koji su se smjestili na centralnu zapadnu tribinu. Na toj utakmici po prvi put je i postavljen transparent sa natpisom Ultras. Ta utakmica ostala je zapamćena po prvom organiziranom i donekle spontanom okupljanju Ultrasa na utakmicama svog kluba.

Nakon te utakmice piše se nova povijest organiziranog navijanja u gradu na Neretvi. Već godinu dana kasnije Ultras-i se okupljaju na košarkaškim utakmicama Zrinjskog, a česti su odlasci i na gostujuće terene.

Godine 1997. u hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača održana je i prva Skupština Kluba navijača na kojoj se okupilo preko 400 članova ove navijačke grupe. Nakon te Skupštine jedna od udarnih podgrupa Ultras-a bila je ekipa navijača pod imenom „Zrinjevci“, koji su bili česti na svim utakmicama koje je Zrinjski igrao. U tom razdoblju bilježe se brojna gostovanja širom Hercegovine, a odlazi se i u Kiseljak, Vitez, Ramu, Orašje…

Godinu dana kasnije Zrinjski po prvi put pokušava izboriti Europu i to preko Play off za prvaka Bosne i Hercegovine. Plemići se nalaze u grupi zajedno sa Željezničarom i Bosnom iz Visokog, a sve utakmice se igraju na stadionu Koševo u Sarajevu. Slobodno se može reći da su upravo Ultrasi bili oni koji su prvi prešli tadašnju ratnu granicu sa navijačkim obilježjima i došli organizirano u Sarajevo. Na Koševu se pred oko 10000 gledatelja okupilo i oko 50-tak Ultrasa.

Do početka 2000. godine navijači Zrinjskog obilaze sve stadione širom Bosne i Hercegovine na kojima nastupa Zrinjski, a dosta se radi i na marketingu, da bi tribine stadiona i dvorane izgledale ljepše. Napravljen je i dosta veliki broj barjaka, a baklje i dimne kutije postaju nezaobilazan dekor na utakmicama Plemića.

Godina 2000. ostat će upamćena po prvoj sezoni u kojoj su zajedno nastupili klubovi iz oba saveza (Bošnjačkog i Hrvatskog). Može se reći da je upravo u toj sezoni Zrinjski ostvari veliki uspjeh jer se plasirao po prvi put u jedan europski kup. Te godine Zrinjski je svladao Đerzelez Zenicu, te je svojim navijačima popularnim Ultrasima po prvi put pokloni europsku utakmicu.

Zrinjski je nastupao u Intertoto Kupu, a za protivnika je imao tadašnju Vastra Frolundu, predstavnika Švedske. Prva se utakmica igrala u Švedskoj, a na njoj je bilo prisutno oko 1500 gledatelja. Zrinjski je tada imao i ogromnu podršku sa tribina. Oko 500 navijača Zrinjskog, mahom iz Švedske i ostalih skandinavskih zemalja pružao je gromoglasno podršku našem klubu. Navijanje je predvodila grupa od nekih 100-tinjak Ultras-a iz Skandinavije i Mostara. Nažalost Zrinjski je u toj prvoj utakmici poražen minimalno sa 1:0, što se ispostavilo, sa svim dovoljno Šveđanima da prođu u slijedeće kolo.

Uzvrat u Mostaru promatralo je preko 7000 gledatelja. Ultras-i su se okupili u dosta velikom broju (oko 2500) na stajanju, ali ni njihovo navijanje nije pomoglo Plemićima da preskoče ovu prepreku. Krajnji rezultat ovog susreta glasio je 2:1, a zbog gola postignutog u gostima Vastra Frolunda je nastavila natjecanje.

Narednih godina Ultras-i se okupljaju na gotovo svim utakmicama u kojima nastupa Zrinjski. Odlazi se organizirano na gostovanja u Bihać, Orašje, Tuzlu, Sarajevo, Banja Luku, Trebinje, Istočno Sarajevo, Široki brijeg, Posušje… Na domaćim utakmicama prave se odlične bakljade, koreografije i sve ono što podrazumjeva standardni navijački dekor.

Godine 2005. Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi donosi titulu prvaka države. Velika fešta po ulicama Mostara traje nekoliko dana, a posljednje kolo prvenstva na utakmici protiv Slavije iz Istočnog Sarajeva, donosi zasigurno jedno od najvećih bakljada u navijačkoj povijesti Bosne i Hercegovine. Na toj utakmici oko cijelog stadiona Ultrasi su zapali preko 400 baklji, prelijepo raspoređenih, a zbivanja s te utakmice bila su prikazivana u nekoliko navrata i na Eurosportu, vodećoj sportskoj TV kući u Svijetu.

I poslije povijesne 2005. u kojoj je zabilježeno i prvo pravo europsko gostovanje kod predstavnika Luksemburga, F91 Dudelange, Ultrasi nastavljaju s još aktivnijim radom, uz sjajan marketing, samofinanciranje, otvaranje službenih prostorija-caffea, s pravom nose epitet najorganiziranje navijačke skupine u BiH.

http://http://img116.imageshack.us/my.php?...fehervarfm3.jpg

Sekešfehervar 1985.
Videoton-Željezničar
1/2 finale Kupa UEFA ;)

jedna dobra starija fotka...

Ne spada ovo bas u old school, ne bih rekao da je starije od otprilike 5 godina.

Rad - Zeljeznicar 1989

Horde zla

http://img442.imageshack.us/img442/2361/evilbunchvli4.jpg
http://img176.imageshack.us/img176/8360/bordovecevij2.jpg
http://img408.imageshack.us/img408/6545/sinisazq1.jpg
http://img505.imageshack.us/my.php?image=crnobijelado1.jpg
http://img408.imageshack.us/img408/9718/pa...ocale9rzii1.jpg
http://img76.imageshack.us/my.php?image=derbi19913vse1.jpg
http://img442.imageshack.us/my.php?image=dinamo1qa1.jpg
http://img408.imageshack.us/img408/46/narandzadimnadq0.jpg

Na ovom gostovanju vam je pala zastava?

Velezovci u Beogradu 1986, finale kupa protiv Zelje

Zeljovci 1984/1985

Godinu poslije

Zeljeznicar - Hajduk

Ovo je ja mislim ekipa koja se nosila sa 40 forsa i UF se povukao. Ustvari ima prica jednog momka koji je ucestvovao u tuci, koju cu pokusati da nadjem. A tada su Manijaci imali dobru fight ekipu, Joint Union sa rahmetli Dzildom na celu, Zema, Faruk i ostali.

Takodjer cu pokusati naci pricu kada su pale delije ispred hotela Holiday Inn u Sarajevu i kad je jedan od delija ostao bez oka.

Evo je

- U Beogradu nas desetak (+ buraz od jednog koji je bio u JNA) cijeli dan sa šalovima povlaèili se po gradu...ušli na stadion (na tribinu koja je ko u nas zapad...dobili karte od igraèa) stavili transparente (THE MANIACS I JOINT UNION) a svi zinuli...ko èiji ste vi?! poslije tekme s nekog brda krenulo njih 50-ak na nas (bome bila me frka opako je izgledao juriš) a zema i faruk uglas : uzmi šta god, ne bježi, *@##?@*èemo ima majku!!
i fakat kako su naletili prvi tako su poljubili zemljicu, a ostali panika... ja uzeo neki veliki kamen s dvije ruke ,gledam kako pièke nerado nalijeèu (toènije bježe), i upratim nekog èelavog sa zvezdinim šalom i bacim mu ga za vrat...u svom tom metežu skužio sam kako su se dvojica probila do momka s ruksakom i trgaju mu ga s ledja...nismo se ni okrenuli ni njih ni ruksaka (TO SI NEÈU NIKADA OPROSTITI) da nisam jurio za delijom ne bi ovaj ostao sam...poslije pièke pobjegle na ono isto brdo (èini vam se poznata ta srpska varijanta) i gadjaju kamenjem, a mi usred bijela dana na tramvajskoj u beogradu razbijamo trafiku ( na staklu bila slika slobina) uletila murija i sve u stanicu...poslije nas pustilo...... mene (jer sam bio najmladji ) zema i faruk spremaju na veèernji voz jer je bila gužva (nisam imao voznu kartu) i bome prošvero se ja do sarajeva.... poslije su u "tifu" prièali ti isti bg cigani kako su manijaci žestoka ekipa , kako su naletili na jednu od jaèih prvih ekipa u jugi, kako smo se tukli (kako SMO ih tukli) kako sam bio ponosan - staroj sam pokazivo èlanak...

1988
Sarajevo-Željezničar

1989
Sarajevo-Dinamo Zagreb







Sarajevo-Crvena Zvezda



Sarajevo-Partizan




Željezničar-Sarajevo




Dinamo Zagreb-Sarajevo


1990
Crvena Zvezda-Sarajevo

Olimpija-Sarajevo

Sarajevo-Hajduk Split



Željezničar-Sarajevo




1991
Sarajevo-Partizan

Sarajevo-Crvena Zvezda






Sarajevo-Željezničar




Željezničar-Sarajevo

Mostar

Beograd neredi

Kraljice Zla

Sarajevo-Manchester United (1967)

neznam jeli bilo....manijaci

RZ88

Zadnja slika je iz '96., ne znam bas mozemo li je smatrati za old school, ali je svakako dobra, mislim da je ovo cak i prva bakljada u BiH nakon zavrsetka rata.

Jos jedna slika dimnijade Manijaka.
Joint Joint Joint Union. :D

Zeljo-CZ

Posljednji prijeratni derbi na Koševu

FK Rad - FK Zeljeznicar
1989. godina

Koje godine su nastale ove slike Robijaša ?

poslijeratne godine ...

pa to nije stara skola ..

pa ja nisam te slike ni postavio....samo sam odgovorio na pitanje ;)

do koje godine se broji stara skola? i da li 'okvir' stare skole jedino odredjuje neki vremenski period :ph43r:

Pa ne uslovljavaju "staru školu" godine,nego način i stil.